Križ se prihvaća – na naše spasenje
– Sveti Petar objašnjava smisao naših nevolja: “A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi. Njemu vlast u vijeke vjekova! Amen.” (I Pt 3, 11)
– Sveti Pavao piše Kološanima: “Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.” (Kol 1, 24).
Sveti Luka piše da su Veliki svećenik i Veliko vijeće odlučili i poslali sluge “da pozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.” Dj 5, 40-41)
Isusov sljedbenik bi trebao životom i riječju, svim svojim bićem, propovijedati Krista raspetoga ne samo neustrašivo na stvarne i opasne prijetnje nego se dapače radovati što može nešto i on doprinijeti za spasenje čovječanstva. Najbolja slika kršćaninove patnje je Šimun Cirenac pod Isusovim križem. Pomaže Isusu nositi Isusov križ! Jesmo li mi spremni ovako shvatiti i prihvatiti sve nevolje pa i ovu, dapače sve patnje podnositi ne samo strpljivo nego i radosno što i mi moižemo nešto doprinijeti Isusuovu križu ili ga bar malo olakšati???
