U svim nevoljama koje su zadešavale čovječanstvo, a bilo ih je većih i znatno gorih od ove, Crkva je poticala i potiče svoje vjernike na molitvu Bogu za smilovanje da skrati vijeme, da očuva od “biča kuge, glada i rata” kako se nekad molilo prigodom blagoslova seoskih polja… Jer kršćanin kao dijete Božje nikad ne smije izgubiti povjerenja u njegovu očinsku ljubav.
Isus prekorava svako malovjerje kod apostola. On u Evanđeljima čak šest puta kori njihovu malovjernost. U oluji na moru dok je spavao u dnu lađe, učenici su kriknuli od straha, prigovorio im je: “Što ste plašljivi, malovjerni?” (Mt 8. 26). Petra kad je posumnjao i počeo tonuti uhvatio je za ruku i blago prekorio: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” (Mt 14, 31). Kad su se zabrinuli što su kruh zaboravili, rekao im je: : “Što ste zamišljeni, malovjerni, da kruha nemate?” (Mt 16, 8). Nije prihvaćao uopće sumnju u Božje trajno milosrđe: “Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?” (Mt 6, 30. Lk 12, 28).
Evo nam odgovora za ovu oluju pandemije koja nas je zahvatila: ne budimo malovjerni, ne sumnjajmo u Božje milosrđe – samo sumnjajmo jesmo li doista Božji???
