Gospa Snježna

kol 4, 2015 | Vijesti

gOSPA-LEDENA-nINA-3Gospa Snježna

Blagdan Snježne Gospe, raniji pučki naziv “Sancta Maria ad nives”  koji pada na 5. kolovoza, oduvijek je pobuđivao zanimanje mnogih vjernika. Otkud blagdan takva zimskog imena u najtoplijem dijelu ljeta? Svi oni koji žive u mjestima s crkvom posvećenoj Snježnoj Gospi vjeruju da je na taj dan nekad davno u njihovu mjestu pao snijeg, što je bilo čudo koje se pripisivalo svemogućoj bogorodici, Gospi. Uistinu, blagdan je povezan s padanjem snijega, ali u – Rimu!

Službeno se ovaj Gospin spomendan naziva Obljetnica posvete svete Marije Velike. To je slavna rimska bazilika, jedna od četiri velike, u Rimu zvana Santa Maria Maggiore. Nju je na rimskom brežuljku Eskvilinu, jednom od sedam brežuljaka, dao sagraditi papa Liberije (352-366), pa se po njemu naziva i liberijanska bazilika.

U crkvi je grob sv. Jeronima, sv. Pija V. te milosna Gospina slika zvana “Spasenje rimskoga puka”. Raniji pučki naziv “Sancta Maria ad nives” – Sniježna Gospa veže se uz legendu po kojoj je usred ljeta na Eskvilinu pao snijeg i taj događaj bio je povod papi Liberiju da uz materijalna sredstva jednog bogatog rimskog patricija započne gradnjom te bazilike. Crkva se zove i “Sancta Maria ad praesepe” – Gospa od jaslica, jer je u njoj već koncem IV. stoljeća načinjena špilja, nalik na onu u Betlehemu gdje se rodio Isus. U toj je kapelici sv. Ignacije Loyolski na sam Božić velikom pobožnošću i u suzama služio svoju prvu misu. Za nju se pripremao velikim duhovnim žarom godinu i pol dana jer je bio ređen već 24. lipnja 1537., a prvu misu služio na Božić 1538.
Kako je današnji spomendan vezan uz Efeški sabor, dobro je prisjetiti se da je baš taj sabor dao silan zamah kako teološkom naučavanju o Blaženoj Djevici Mariji, tako i pobožnosti prema njoj. Nakon toga sabora počeše se dizati crkve Gospi u čast, na Istoku izrađivati brojne ikone, a sveti Oci svojim perom slaviti Bogorodicu. U zaključnoj je propovijedi na završetku Efeškog sabora zagrijani branič Marijina bogomajčinstva protiv Nestorija, aleksandrijski patrijarh sv. Ćiril, Bogorodicu označio kao “neugasivu svjetiljku”, iz koje nam je zasvijetlio Krist, kao “nerazorivi hram”, kao “posudu neobuhvatljivoga” i kao “žezlo pravovjernosti”.