Poruka Uzašašća GospodinovaNemojte stajati i gledati u nebo, beskorisno je stajati skrštenih ruku i očekivati Gospodinov povratak. Samo naizgled On je odsutan s naše zemlje.
Poruka je ovo Uzašašća ili kako naš narod češće kaže, možda još dojmljivijom riječju, Spasova. Krist je umro na križu, uskrsnuo iz groba, a zemlju je zamijenio nebom. Sve je učinio zbog nas koji ostajemo i koji se rađamo nakon Njega. Lakoća kojom je pritom nadišao sve prirodne zakone, oborio sve znanstvene teoreme , razbio materiju, i prostor ispunio Duhom, dokaz je Njegove istinitosti, ali i konačnost nama koji teško vjerujemo – između neba i zemlje mala je granica. Sad smo ovamo, sad smo tamo. I nikada nećemo saznati točan čas kada ćemo iz jednog prirodnog poretka stvari prijeći u onaj drugi, nezamisliv i drugačiji, duhovni poredak. Tamo gdje ništa neće biti plod naših nastojanja već zasluga koje smo ostvarili dok smo ovdje hodali uz gravitaciju.
Dok smo tu, pred nama su stalno izbori; pa i onda kada se čini da nemamo između čega birati ispred nosa stoje barem dvije opcije. Ili je da ili ne. Ovisno o tome koliko vjerujemo Kristovu spasenju, i koliko koristimo dar volje dobiven pri stvaranju, odabrati ćemo jedan od putova. Nekad ćemo pogriješiti, no nikad ne smijemo prestati truditi se grijeh izbjeći. Jer On koji je uzašao, s Ocem sve promatra. Ništa Mu nije skriveno.
Zato ne možemo prepuštati život slučaju, ne možemo ga ni provesti u nepokretnom meditiranju, u nekakvoj brbljavoj molitvi da se ostvari Božja volja, a ni trunku svojeg truda ni snage nismo uložili. Bog nas poziva na suradnju i osluškivanje Njegovih savjeta kako bismo plodonosno živjeli i zaista iskovali most do gore. Do onih visina na koje se sam popeo, ostavivši za sobom sav ovaj svijet i sjaj koji je mogao iskoristiti samo da je htio.
Samo je naizgled odsutan. Nije otišao kao što se odlazi s kartom u jednom smjeru, Nebesa nadilaze zakone kojih se ovdje pridržavamo. Njegov odlazak ujedno je i vječiti dolazak. Jer, uvijek je tu u stalnom nastojanju da nitko od nas grešnih ne propadne.
Uzašao je i ostao tu. Više nego li je bio onda dok je hodao zemljom. Spasio nas je, jednakim intezitetom naraštaje koji su ga gledali u oči i nas koji ga vidimo tek kada oči zatvorimo.
Nema razlike, jer Bog je vječan. Jučer, danas, sutra i zauvijek.
Nema razlike, jer Bog je vječan. Jučer, danas, sutra i zauvijek.
Uvijek smo spašeni. Koristimo vjerom taj neprocjenjiv dar.
