Marija Pomoćnica
Zdravo Marijo, milosti puna! – najljepši je od svih pozdrava i zaziv kratke molitve koju naučimo u najranijem djetinjstvu i koju ponavljamo sklopljenih ruka cijeloga života.
I kako zdlavo Maija prelazi u Zdravo Marija, riječi koje izgovaramo, u svoj svojoj jednostavnosti, poprimaju sve veću težinu kako prolazimo kroz životne kušnje.
Zdravo Marija najbolje je društvo u trenucima kada se nalazimo pred važnim odlukama, kada nas je strah, kada očekujemo vijesti, kada se brinemo, kada patimo, kada se ustajemo i kada liježemo.
Često pred Marijom ne moramo ništa ni govoriti, Ona zna jezik naše šutnje i prepoznaje što mislimo kroz izraz lica i smjer pogleda naših očiju.
Možemo i šutjeti, ustručavati se od riječi i misli, Ona će opet prepoznati naše osjećaje i potrebe. I nije to nikakva moć, nadrealna sposobnost, nema tu nikakve magije, samo čista i požrtvovna majčinska ljubav, a tko poznaje bolje svoje dijete od majke.
Svijet koji danas živimo, poput buntovnog tinejdžera, odbija savjete svoje majke, oglušuje se na njezine pozive i nastavlja koračati svojim putem. Iako zna da je baš taj put onaj koji vodi u propast.
Nikada više pretvaranja, manipulacije, izdaja, lažnih vrijednosti i nastranosti nije bilo sakupljeno u jednom vremenu kao što je to danas. Ljudi su se počeli klanjati lažnim idolima i idealima, a sve ono što je vezano za jedinu pravu Ljubav, mahnito negiraju i proglašavaju radikalnim.
Previše je zla na ovom svijetu, a unatoč svim čudima tehnike i dosezima ljudskog mozga, još uvijek nismo naučili kontrolirati njegovu tamnu prisutnost.
Nažalost, čini se da to i nije u popisu ciljeva modernog doba, dapače.
No, u svom tom sivilu i bijedi u koju smo upali do grla, jedan tihi glas, stalno nas zaziva. Kao brižna majka, uplakana u strahu za svoje dijete, a opet srca ispunjenog nadom da će se dijete promijeniti, Djevica Marija, naša vječna mati stoji na nebeskoj kapiji. Jednu ruku drži na kvaki vrata a drugom nas zove u toplo okrilje. Njezin glas drhti al je pun vjere da ćemo se jedno po jedno čuti Njezin vapaj i promijeniti se.
Marija je od svih svetaca najbliža Bogu, nosila ga je u svojoj utrobi, može li uopće postojati veća blizina od one koja povezuje majku i dijete pupčanom vrpcom?
Ona nam upravo tom povezanošću jamči, Bog, Isus Krist jedini je pravi smjer, jedina je sigurnost pred svim nesigurnostima ovog svijeta.
Nekako sporo razumijevamo i prihvaćamo tu istinu, ali svjedoci smo svakodnevnih prihvaćanja, čudesa i obraćenja posredstvom naše Nebeske Majke. Povijest je zapisala toliko pobjeda pod zastavom na kojoj se oslikavao Marijin lik, a naša nedavna prošlost sa krunicom oko vrata, dokazala nam je koliko pouzdanje možemo imati u Njezin slavni zagovor i zaštitu.
Zato danas, kada Crkva slavi dan Marije Pomoćnice, odvojimo malo vremena u svojoj užurbanoj svakodnevici te prstima dotaknimo zrna krunice, a ustima tiho izgovarajmo Zdravo Mariju koju nas je naučila majka još dok nismo bili svjesni značenja tih riječi.
Ovaj put, nemojmo tražiti ništa za sebe, zahvalimo joj se za nepresušni zagovor kod svog sina Isusa Krista, i dopustimo joj da se nama služi na Njegovu slavu.
Pružimo joj ruku, bez straha, Majka nas nikada neće napustiti.