VELIKI PETAK
Obredi Velikog Petka počinju u 1900 sati. Sastoje se od tri dijelA:
1. Služba Božje riječi u kojoj dominira pjevanje izvješća o Gospodnjoj muci po svetom Ivanu.
2. Klanjanje i ljubljenje križa Gospodinova pšo komu smo spašeni.
3. Sveta Pričest.
Poslije navedenih obreda ostaje se u razmatranju i molitvi uz “Božji grob”. Naši mladi (KATMA) već drugu godinu organiziraju grupe za cijelonoćno bdijenje… Djeca iz osmoljetke nastavljaju s bdijenjem tijekom dana. Ove godine se nadamo organizirati i gtobnu “stražu”. – – Više o smislu velikog Petka pročitajte u vrijednom razmišljanju pod VIŠE.
Veliki Petak muke GospodnjeVeliki petak je dan kada smo mi, ljudi razapeli Boga.
Dan kada smo podvrgnuli poniženju, izrugivanju, pljuvanju, bičevanju, kazni jedinog koji kaznu nije zaslužio, jedinog koji je ikada kročio zemljom a nije imao nijednog grijeha.
Njega smo osudili na smrt, na najgnjusniju smrt.
Dan kada smo podvrgnuli poniženju, izrugivanju, pljuvanju, bičevanju, kazni jedinog koji kaznu nije zaslužio, jedinog koji je ikada kročio zemljom a nije imao nijednog grijeha.
Njega smo osudili na smrt, na najgnjusniju smrt.
Ni svjesni nismo bili ni tada, a ni sada, da je svaka bol koju smo nanijeli Njemu, udarac i nama, jer razapeli smo nikog drugog doli samog Stvoritelja.
A Bog i čovjek su povezani, baš kao što je majka povezana sa djetetom u svojoj utrobi pupčanom vrpcom. Kada se dijete rodi a vrpca prekine, duhovna povezanost ostaje.
Svaka bol zajednička je bol koju majka dragovoljno uzima na se kako bi djetetu olakšala. Jednako tako, i sa još većom ljubavlju, Bog uzima naše boli.
Samo zato jer nas voli, i nema drugog objašnjenja, osim ovog jednostavnog, Bog, Isus Krist je dragovoljno preuzeo križ, uklesao u nj sve patnje koje ljudi prolaze, i sve patnje kroz koje će prolaziti, i već iznemogao i iscrpljen radosno ga je ponio do Golgote.
A tamo smo ga dopratili mi, nitko drugi nego mi, koje toliko voli, prethodno ga izdavši za 30 propadljivih srebrenjaka.
Usput smo se nadmetali vlastitom bijedom, pljuvali ga, izrugivali mu se, potezali ga za haljine, čeznuli smo za bičem na njegovim izmasakriranim leđima, uživali smo u ponižavanju Ljubavi.
Nadvikivali smo se Raspni ga! Raspni ga!
Da, Mi. Nemojmo se zavaravati, grupa Židova o kojoj nas Sveto Pismo izvještava, zapravo simbolizira sve nas, iako mi današnji, fizički nismo bili prisutni.
I isto tako, nemojmo se zavaravati misleći da je križni put stvar prošlosti, Isus je razapet, boljelo ga je, spasio nas je. Točka. O, koliko je puta muka koju je podnio samo formalnost u našim srcima, kao da mi u njoj nemamo nikakva dioništva.
Pa ipak, svojim djelima sadržaj te formalnosti tako rado i danas primjenjujemo. Smatramo se pravim vjernicima. Dokažimo onda tu svoju vjeru baš danas temeljitim preispitivanjem vlastitih života. Zavirimo u najskrivenije srži naših osobnosti, Veliki petak je pravi dan za takvo što.
Ako smo iskreni, ostati ćemo zatečeni spoznanjem da križni put nije završeno poglavlje, već da Mu i danas skoro svakodnevno približavamo mrak Golgote svojim djelima.
Oni Židovi od prije 2 000 godina, simbol su sviju nas koji ga svakodnevno izdajemo.
Kako? Vrlo jednostavno.
Tvrdimo da vjerujemo, da smo Kristovi, a ranjavamo drugoga.
Uzdamo se u humanost, a ne pružamo ruku svome bratu kada padne.
Nazivamo se suosjećajnim a smijemo se tuđim greškama.
Želimo dobro sebi, a vrijeđamo drugoga.
A Bog i čovjek su povezani, baš kao što je majka povezana sa djetetom u svojoj utrobi pupčanom vrpcom. Kada se dijete rodi a vrpca prekine, duhovna povezanost ostaje.
Svaka bol zajednička je bol koju majka dragovoljno uzima na se kako bi djetetu olakšala. Jednako tako, i sa još većom ljubavlju, Bog uzima naše boli.
Samo zato jer nas voli, i nema drugog objašnjenja, osim ovog jednostavnog, Bog, Isus Krist je dragovoljno preuzeo križ, uklesao u nj sve patnje koje ljudi prolaze, i sve patnje kroz koje će prolaziti, i već iznemogao i iscrpljen radosno ga je ponio do Golgote.
A tamo smo ga dopratili mi, nitko drugi nego mi, koje toliko voli, prethodno ga izdavši za 30 propadljivih srebrenjaka.
Usput smo se nadmetali vlastitom bijedom, pljuvali ga, izrugivali mu se, potezali ga za haljine, čeznuli smo za bičem na njegovim izmasakriranim leđima, uživali smo u ponižavanju Ljubavi.
Nadvikivali smo se Raspni ga! Raspni ga!
Da, Mi. Nemojmo se zavaravati, grupa Židova o kojoj nas Sveto Pismo izvještava, zapravo simbolizira sve nas, iako mi današnji, fizički nismo bili prisutni.
I isto tako, nemojmo se zavaravati misleći da je križni put stvar prošlosti, Isus je razapet, boljelo ga je, spasio nas je. Točka. O, koliko je puta muka koju je podnio samo formalnost u našim srcima, kao da mi u njoj nemamo nikakva dioništva.
Pa ipak, svojim djelima sadržaj te formalnosti tako rado i danas primjenjujemo. Smatramo se pravim vjernicima. Dokažimo onda tu svoju vjeru baš danas temeljitim preispitivanjem vlastitih života. Zavirimo u najskrivenije srži naših osobnosti, Veliki petak je pravi dan za takvo što.
Ako smo iskreni, ostati ćemo zatečeni spoznanjem da križni put nije završeno poglavlje, već da Mu i danas skoro svakodnevno približavamo mrak Golgote svojim djelima.
Oni Židovi od prije 2 000 godina, simbol su sviju nas koji ga svakodnevno izdajemo.
Kako? Vrlo jednostavno.
Tvrdimo da vjerujemo, da smo Kristovi, a ranjavamo drugoga.
Uzdamo se u humanost, a ne pružamo ruku svome bratu kada padne.
Nazivamo se suosjećajnim a smijemo se tuđim greškama.
Želimo dobro sebi, a vrijeđamo drugoga.