Neumski ledeni tjedan
Protekli tjedan u Neumu mogao bi nositi naziv „Tjedan ispita ljudskosti i vježbanja strpljenja“.
Snijeg pa potom i led, te kao kruna svega nestanak električne energije, telefona, mobilnih mreža, prometna izoliranost, pa i nedostatak osnovnih životnih namirnica dovodili su Neumljane iz krajnosti u krajnost, od potpune panike do apsolutnog mira. A šetnjom po toj tankoj granici, vjerujemo da smo svi izvukli ne jednu već više pouka za život.
Snijeg pa potom i led, te kao kruna svega nestanak električne energije, telefona, mobilnih mreža, prometna izoliranost, pa i nedostatak osnovnih životnih namirnica dovodili su Neumljane iz krajnosti u krajnost, od potpune panike do apsolutnog mira. A šetnjom po toj tankoj granici, vjerujemo da smo svi izvukli ne jednu već više pouka za život.
Na prvi pogled, smiješno je izvlačiti iz ciklone životne pouke, no ako se smatramo dovoljno zrelima, onda nam svaka životna situacija može poslužiti kao primjer za ono što dolazi ubuduće. Shodno tome i na sve što smo prošli prethodnih dana, možemo gledati kao na priliku u kojoj smo mogli pokazati tko smo zapravo.
U neku ruku svi smo prošli svojevrsni ispit čovječnosti, pogotovo oni koji su imali priliku pomoći. Hvala Bogu, čini se da su mnogi bili široka srca, ne samo za sebe i svoje već i za susjede te sve one kojima je trebalo priskočiti. Poznato je dakle, kako su oni koji imaju peć pomagali onima koji se nemaju na što grijati, oni koji imaju automobil, pomagali onima koji nisu mogli otići do trgovine, oni koji su imali dovoljno za sebe, dijelili su sa svojim susjedom. Pritom su se nekako, barem djelomično izbrisale razlike koje inače razdvajaju ljude, a tiču se najviše materijalne prirode. Dovedeni pred isto, zatrpani u istoj muci, jedino oslanjajući se na svoje snage i pomoć bližnjega, mogli smo nekako nastaviti funkcionirati.
No nije ledeni neumski tjedan nikakva apokalipsa, premda je u nekim trenucima izgledalo tako, ali svakako jest kušnja, pa možda i opomena.
Za kušnju ne treba tražiti krivca jer je kušnja prilika da naučimo biti bolji, pa iako je to teško prihvatiti jer se snijeg još nije ni otopio, u neku ruku i dar. Pritom naravno, dar nisu led i polomljeni dalekovodi, prometna izoliranost i nedostatak namirnica, dar su svi oni koji su prošli uspješno ovu kušnju, te se stavili maksimalno na raspolaganje.
Od običnih ljudi koji su pomagali svojim susjedima i znancima, do onih čija je zadaća biti na raspolaganju svojim sugrađanima, ali koji su tu svoju zadaću shvatili toliko ozbiljno da su onih najgorih šest dana i šest noći požrtvovno poklonili svima nama kako bi se život stanovnika Neuma što prije vratio u normalu.
Danas im možemo samo zahvaliti na trudu, marljivosti i zalaganju, ostaviti gramzivost postrani, te im ostati jednako zahvalni za sve ono što će za nas i dalje činiti.
Naravno, uvijek postoje i oni koji nisu položili ispit, pa su i ovu priliku, umjesto za solidarnost, strpljenje i razumijevanje iskoristili za prigovaranje, traženje krivaca, i što je posebno žalosno, za ostvarivanje vlastitih interesa tamo gdje svaki interes, pogotovo u neprilici poput ove, mora nestati. Takvih nažalost uvijek ima, a u ovakvim neprilikama isplivaju na površinu. Takvima sve ovo dođe kao dobra opomena.
Svima je naposljetku ovo bila prigoda za demonstraciju ljudskosti ali i promjenu. Jesmo li je iskoristili kršćanski ili smo je nemarno odbacili, ostalo je odlučiti našoj slobodnoj volji.
U neku ruku svi smo prošli svojevrsni ispit čovječnosti, pogotovo oni koji su imali priliku pomoći. Hvala Bogu, čini se da su mnogi bili široka srca, ne samo za sebe i svoje već i za susjede te sve one kojima je trebalo priskočiti. Poznato je dakle, kako su oni koji imaju peć pomagali onima koji se nemaju na što grijati, oni koji imaju automobil, pomagali onima koji nisu mogli otići do trgovine, oni koji su imali dovoljno za sebe, dijelili su sa svojim susjedom. Pritom su se nekako, barem djelomično izbrisale razlike koje inače razdvajaju ljude, a tiču se najviše materijalne prirode. Dovedeni pred isto, zatrpani u istoj muci, jedino oslanjajući se na svoje snage i pomoć bližnjega, mogli smo nekako nastaviti funkcionirati.
No nije ledeni neumski tjedan nikakva apokalipsa, premda je u nekim trenucima izgledalo tako, ali svakako jest kušnja, pa možda i opomena.
Za kušnju ne treba tražiti krivca jer je kušnja prilika da naučimo biti bolji, pa iako je to teško prihvatiti jer se snijeg još nije ni otopio, u neku ruku i dar. Pritom naravno, dar nisu led i polomljeni dalekovodi, prometna izoliranost i nedostatak namirnica, dar su svi oni koji su prošli uspješno ovu kušnju, te se stavili maksimalno na raspolaganje.
Od običnih ljudi koji su pomagali svojim susjedima i znancima, do onih čija je zadaća biti na raspolaganju svojim sugrađanima, ali koji su tu svoju zadaću shvatili toliko ozbiljno da su onih najgorih šest dana i šest noći požrtvovno poklonili svima nama kako bi se život stanovnika Neuma što prije vratio u normalu.
Danas im možemo samo zahvaliti na trudu, marljivosti i zalaganju, ostaviti gramzivost postrani, te im ostati jednako zahvalni za sve ono što će za nas i dalje činiti.
Naravno, uvijek postoje i oni koji nisu položili ispit, pa su i ovu priliku, umjesto za solidarnost, strpljenje i razumijevanje iskoristili za prigovaranje, traženje krivaca, i što je posebno žalosno, za ostvarivanje vlastitih interesa tamo gdje svaki interes, pogotovo u neprilici poput ove, mora nestati. Takvih nažalost uvijek ima, a u ovakvim neprilikama isplivaju na površinu. Takvima sve ovo dođe kao dobra opomena.
Svima je naposljetku ovo bila prigoda za demonstraciju ljudskosti ali i promjenu. Jesmo li je iskoristili kršćanski ili smo je nemarno odbacili, ostalo je odlučiti našoj slobodnoj volji.
Na kraju, ne možemo a da se ne još jednom ne podsjetimo na štetu koja će se nažalost zbrajati još dugo vremena, no podsjetimo se na trenutak i Isusove prispodobe o posječenoj smokvi koja je nanovo zametnuvši se rodila boljim plodom. Primijenimo pouku ove prispodobe na ono materijalno što je uništeno ali i na naše živote.
I nemojmo dopustiti da se sa snijegom otopi i ono zajedništvo koje smo osjetili jer iako je bilo ledeno i mračno dogodile su se i mnoge lijepe stvari, uspijevali smo se družiti i smijati. Čak i više nego li inače.
Plamen svijeća sa stolova i prozora naših domova, osvijetlio je i mnoga srca. Zato gledajmo na ovo iskustvo kao na nešto što nam je pripušteno da progledamo jasnije nego prije i potrudimo se da nam svjetlost koja je svjetlila šest dana i noćiju ostane put i vodilja za cijeli život.
I nemojmo dopustiti da se sa snijegom otopi i ono zajedništvo koje smo osjetili jer iako je bilo ledeno i mračno dogodile su se i mnoge lijepe stvari, uspijevali smo se družiti i smijati. Čak i više nego li inače.
Plamen svijeća sa stolova i prozora naših domova, osvijetlio je i mnoga srca. Zato gledajmo na ovo iskustvo kao na nešto što nam je pripušteno da progledamo jasnije nego prije i potrudimo se da nam svjetlost koja je svjetlila šest dana i noćiju ostane put i vodilja za cijeli život.