Sveti Andrija CorsiniSveti Andrija Corsini rođen je na dan svog zaštitinika i imenjaka Andrije Apostola 1302. godine. Nakon rane mladosti koju je provodio lakoumno, majka mu otkriva san koji je usnila još prije njegova rođenja zbog čega se Andrija odlučuje za redovnički stalež te stupa u karmelićane 1317.godine.
Poslije završenoga teološkoga studija zaređen je za svećenika.
Na mjestu gdje je slavio Mladu misu podignut je samostan na brežuljku Selve kod Segna. Dvadesetak godina poslije nalazi se u karmelićanskome samostanu Gospe od Karmela u Pisi. Zatim se vraća u Firenzu za savjetnika. Na generalnome kapitulu reda u francuskome Metzu izabran je za provincijala talijanske pokrajine Toskana.
Bilo je to teško vrijeme za Andrijinu domovinu. Naime, g. 1348. buknula je Europom strašna kuga koja je pogodila i Firenzu. U samostanima skoro nije bilo više nikoga, Andrija je uložio mnogo truda tražeći nova duhovna zvanja. Nad odgojem, obrazovanjem i stegom strogo je vodio računa. Od svojih redovnika tražio je obdržavanje redovničkih pravila. Nastojao je svima uliti ljubav prema siromaštvu.
1349. godine postaje biskupom. Izabrao ga je prvostolni kaptol u Fiesoleu za svoga biskupa, a papa Klemem VI. ga potvrdio. Bio je neumorni pastir u obilaženju svoga stada. Utemeljio je bratovštinu svećenika u čast Presvetomu Trojstvu. Obnovio je katedralu i nekoliko drugih crkava. Bio je veliki mirotvorac među zavađenim plemićkim obiteljima. Kao mirovni posrednik i izaslanik pape Urbana V. putovao je u Bolognu.
Umro je dana 6. siječnja g. 1373. u Fiesoleu. Pokopan je, po želji kanonika, u prvostolnici. Kasnije je prevezen u firentinski karmel.
Među svece ga je uvrstio papa Urban VIII.
1629. Službeno ga je proglasio svetim Benedikt XIII. dana 4. lipnja 1724.
Aleksandar VII. proširio je njegov blagdan na cijelu Crkvu i odredio dan 4. veljače. Klement XII. podigao mu je kapelu u Lateranskoj bazilici
Na mjestu gdje je slavio Mladu misu podignut je samostan na brežuljku Selve kod Segna. Dvadesetak godina poslije nalazi se u karmelićanskome samostanu Gospe od Karmela u Pisi. Zatim se vraća u Firenzu za savjetnika. Na generalnome kapitulu reda u francuskome Metzu izabran je za provincijala talijanske pokrajine Toskana.
Bilo je to teško vrijeme za Andrijinu domovinu. Naime, g. 1348. buknula je Europom strašna kuga koja je pogodila i Firenzu. U samostanima skoro nije bilo više nikoga, Andrija je uložio mnogo truda tražeći nova duhovna zvanja. Nad odgojem, obrazovanjem i stegom strogo je vodio računa. Od svojih redovnika tražio je obdržavanje redovničkih pravila. Nastojao je svima uliti ljubav prema siromaštvu.
1349. godine postaje biskupom. Izabrao ga je prvostolni kaptol u Fiesoleu za svoga biskupa, a papa Klemem VI. ga potvrdio. Bio je neumorni pastir u obilaženju svoga stada. Utemeljio je bratovštinu svećenika u čast Presvetomu Trojstvu. Obnovio je katedralu i nekoliko drugih crkava. Bio je veliki mirotvorac među zavađenim plemićkim obiteljima. Kao mirovni posrednik i izaslanik pape Urbana V. putovao je u Bolognu.
Umro je dana 6. siječnja g. 1373. u Fiesoleu. Pokopan je, po želji kanonika, u prvostolnici. Kasnije je prevezen u firentinski karmel.
Među svece ga je uvrstio papa Urban VIII.
1629. Službeno ga je proglasio svetim Benedikt XIII. dana 4. lipnja 1724.
Aleksandar VII. proširio je njegov blagdan na cijelu Crkvu i odredio dan 4. veljače. Klement XII. podigao mu je kapelu u Lateranskoj bazilici
