BOGOJAVLJENJE
SVETA TRI KRALJA
VODOKRŠTE
Na današnji dan Crkva se sjeća događaja opisanog u Evanđeljima kada se novorođenom kralju, Isusu Kristu dolaze pokloniti trojica mudraca, kraljeva.
Kraljevi koji su dospjeli sa Istoka i bili su pogani, slijedili su najsjajniju zvijezdu sa nebeskog svoda kako bi upoznali Spasitelja u obličju siromašnog novorođenčeta.
Isus, koji nema svečanog ruha, koji umjesto na mekanim poplunima, još nejače, leži na tvrdoj slami, i čiji sluge ne iznose obilje hrane na zlatnim pliticama je Božji Sin kojemu u pohode mudraci nisu došli zbog sebe, već da svijetu svrate pozornost na novorođenog Kralja kojega i oni sami navještaju.
Mudraci, kako ih mi zovemo, ili u originalu magoi (magi), po današnjim bi pojmovima vjerojatno bili neki znanstvenici, u ondašnjem vremenu obuhvaćali su svu znanost onog svijeta među kojom je bilo zvjezdoznanstvo iz kojeg su iščitavali različite promjene i stanja na zmlji… eto, i tu simbolike za sva vremena koja govori da znanost pada ničice pa čak i prestaje kada se „sudari“ sa vjerom, jer ona se ne može dokazati, a tako je snažna i djelotvorna.
Mudraci su na dar Isusu donijeli, za tadašnje vrijeme, tri najskupocjenija dara, tamjan, zlato i smirnu.
Mage s Istoka, o kojima govori sv. Matej, ne spominjući im ni imena ni broja, kasnija je predaja pretvorila u kraljeve davši im imena: Gašpar, Melhior i Baltazar. Oko njih se stvorila legenda prema kojoj ih je pokrstio sv. Toma, apostol. Vjerojatno zato što je on od apostola prodro najdalje na istok, čak do Indije. Poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije bile odnesene u Carigrad, a odande u Milano, odakle su prenesene u Koeln.
Nad tim je relikvijama što se čuvaju u prekrasnoj škrinji podignuta je najveličanstvenija katedrala na njemačkom tlu koja je još i danas najveći ures grada Koelna.
Mudraci kojih se danas prisjećamo, bili su bogati, bili su učenjaci, ali bili su i što je najbitnije, pogani. Predstavnici svijeta koji nije vjerovao u jednog Boga, svijeta koji se klanjao životinjama, prirodnim pojavama, nebeskim tijelima… kao takvi, prvi su povjerovali da je ponizno djetešce iz štalice zapravo jedini Bog, jedini Kralj.
Njima nije bilo teško napustiti svoja dotadašnja uvjerenja i zvijezde i poći za jednom, najsjajnijom koja ih je odvela do Njega, i koja ih je nastavila i dalje voditi kroz život.
Kroz cijelu ljudsku povijest, a i danas, mnogo je onih koji od svog rođenja imaju iznad sebe zvijezdu, u sebi svijetlo koje svojim životom i odbijanjem, gase.
Ipak, i njih ponizno Djetešce sa tvrde slame zove da se vrate sa pogrešnog puta i podignu glavu te počnu pratiti najsjajniju zvijezdu nebeskog prostranstva.
Blagdan Bogojavljenja, ili Sveta tri kralja, povijesno je stariji od Božića jer su ga počeli slaviti kršćani Istoka kao Isusovo rođenje početkom III stoljeća. Pogani Antiohije slavili su u noći s 5. na 6. siječnja rođenje Eona, kojega su častili kao boga vremena i vječnosti, i tom zgodom obavljali ceremoniju s vodom iz Nila.
Zato je u najstarijim misnim tekstovima na ovaj blagdan spominjano i Isusovo krštenje te svadba u Kani.
Da potisnu pogansko praznovjerje, kršćani Aleksandrije nazvali su ovaj blagdan epifanijom – očitovanjem Boga.
U poklonu mudraca s Istoka Bog je Isusa očitovao kao sveopćeg Spasitelja Židova i svih ostalih naroda. Naš hrvatski naziv “Bogojavljenje” prenosi izvorni sadržaj ove svetkovine. Kršćani Rima preuzeli su je od Istočnjaka tokom druge polovice IV stoljeća i zadržali je na prvotnom datumu, dok su kršćani Istoka preuzeli od Rima blagdan Božića i uveli ga na dan kad su ga slavili zapadni kršćani. Tako u preuzimanju božićnih blagdana vidimo povezanost kršćana Istoka i Zapada.
Zato je Bogojavljenje i blagdan sveopće univerzalnosti spasenja u Kristu, univerzalnosti koja ne razlikuje pogane od vjernika, već naglašava kako se samo obraćenjem možemo spasiti. I jedni i drugi.
Zato se danas Crkva sa svim svojim članovima, možda više nego ikad mora truditi da ostane jasna vodilja i privlačno sredstvo spasenja, a svaki istinski vjernik napose, da bude svjetlo i primjer onima koji još uvijek ne znaju da je put do Krista jedini ispravni put za vječni život