PRESVETO IME ISUSOVO
Svijet u kojemu danas živimo podsjeća na bolesnog čovjeka koji u svom ozdravljenju ide od doktora do doktora, pa kad mu ni on ne pomogne, ide različitim travarima, iscjeliteljima. I taman kada pomisli, evo sunca, nad život mu se opet nadvije kišni oblak. U svoj toj muci, ime Božje zazove jedino kada Ga okrivljuje za svoje stanje. Tada Ga opsuje i vrati se svojoj boli, kao da mu je ona utočište od ispravnog. Tek u suton svog života, kada ona nutarnja bol prestane prejaka, sjeti se da je ime koje je psovao jedino Ime čiji ga zaziv može spasiti.
Svijet u kojemu živimo, i u koji i ove godine koračamo, svijet je racionalizacije kojim upravljaju ili hladne činjenice ili zle manipulacije, svijet u kojemu živimo već dugo vremena kada je riječ o duhovnosti, šepa. Stalno nam se nude novi programi, nove gospodarske mjere, novi i skuplji lijekovi, preko medija nas bombardiraju neki novi „spasitelji“ koji imaju plan ili koji će svojom energijom promijeniti život malom čovjeku. U svoj toj priči ime Isusovo stalno se obezvrjeđuje, On se ne prihvaća ili se prihvaća tek kao neka povijesna ličnost koja je, eto, imala neki osjećaj za socijalnu pravednost. Slijedeći tu „logiku“ mogli bi se našaliti, pa Ga čak strpati i u neku stranku. No za Isusa, to znamo, stranke i sve podjele kojima ljudi pripadaju, pa bili oni bogati ili siromašni, zdravi ili bolesni, ne zanimaju. Njega zanima čovjek, i cijelu povijest je među nama, strpljivo čekajući trenutak kada će samo naša slobodna volja pustiti glas i zazvati Njegovo presveto Ime. Dok ga mi ne poželimo imati u svom srcu, on neće biti nasrtljiv i neće pokušavati osvojiti nas na silu. Njegovo milosrđe je toliko da nas uvijek čeka i navodi, pa čak i onda kada mu potpuno okrenemo leđa.
Kao i svake godine, kao blagoslov na predstojećih 12 mjeseci, 3.siječnja stoji blagdan Imena Isusova. Imena čiji je nositelj sam Bog, Spasitelj i Otkupitelj. Ljudi su kroz cijelu povijest, ponekad se čak doima, ili je to samo uljepšavanje minulih vremena, više štovali ovaj blagdan, i moć Njegova Imena nego li to danas čine.
Presveto Ime Isusovo, u liturgijskim slavljima počelo se osobito štovati od 14. stoljeća, a ponajprije u Franjevačkom redu, slavi se od 1530. godine.
Štovanje Presvetog Imena Isusova, potaknuo je sv. Bernard iz Clairvauxa, a najveći promicatelji bili su sv. Bernardin Sijenski i sv. Ivan Kapistran.
Nosili su sa sobom kopiju monograma[1] Presvetog Imena Isusova po talijanskim selima. Blagoslivljali su bolesne, događala su se čuda, ljudi su se klanjali pred znakom Presvetog Imena Isusova. Zbog toga, je pokrenut postupak protiv sv. Bernardina pred sudištem pape Martina V.
Štovanje Presvetog Imena Isusova, potaknuo je sv. Bernard iz Clairvauxa, a najveći promicatelji bili su sv. Bernardin Sijenski i sv. Ivan Kapistran.
Nosili su sa sobom kopiju monograma[1] Presvetog Imena Isusova po talijanskim selima. Blagoslivljali su bolesne, događala su se čuda, ljudi su se klanjali pred znakom Presvetog Imena Isusova. Zbog toga, je pokrenut postupak protiv sv. Bernardina pred sudištem pape Martina V.
Sv. Ivan Kapistan uspio je ne samo obraniti sv. Bernardina, već je papa Martin V. odobrio i pomogao u procesiji s drvenom pločicom s Presvetim Imenom Isusovim, koja se čuva u bazilici Santa Maria u Aracoeli u Rimu.
Blagdan Imena Isusova uvršten je 1721. u glavni kalendar Katoličke Crkve. Reformom pape Pia X. slavi se 3. siječnja.
Monogram Presvetog Imena Isusova
Štovanju imena Isusova Bernard je prvi dao posebno značenje , izloživši ga javno s monogramom IHS. Od njegova vremena taj se znak nalazi često uklesan u kamenu, na kućnim vratima itd. Mnogi ta monogram tumače kao kraticu latinskog „Jesus hominum Salvator – Isus Spasitelj ljudi„ No to su tri početna slova grčkoga (Jesus Xristos Soter – Isus Krist Spasitelj.
Bernardinov monogram Imena Isusova čuva se danas u mjestu Fiesole. Bernardinov subrat i suvremenik Ivan Kapistran – zaštitnik Iloka ( umro 1456.) dao je da se taj monogram stavi na ratne zastave, s kojima su bitci kod Beograda izvojevali pobjedu. Ignacije Lojolski uzima Bernardinov monogram kao grb svoje Družbe Isusove s geslom „in nomine Jesu – U Ime Isusovo“.
Bernardinov monogram Imena Isusova čuva se danas u mjestu Fiesole. Bernardinov subrat i suvremenik Ivan Kapistran – zaštitnik Iloka ( umro 1456.) dao je da se taj monogram stavi na ratne zastave, s kojima su bitci kod Beograda izvojevali pobjedu. Ignacije Lojolski uzima Bernardinov monogram kao grb svoje Družbe Isusove s geslom „in nomine Jesu – U Ime Isusovo“.
I naposljetku, početak ovog teksta započet je kritikom vremena u kojemu živimo, kraj neće biti takav. Kada se sve zbroji i oduzme, zaključak je da su ovo vremena kušnji. S time na umu, potrudimo se da u kušnji ostanemo čvrsti i da izađemo iz nje kao novi ljudi, puni pouzdanja. Stoga, evo nam prilike da ovog trećeg siječnja dobijemo jednu naviku, zazovimo Presveto Ime Isusovo, i On će se sigurno u našim slomljenim, napaćenim i često hladnim srcima nanovo roditi.
Pravom radošću smatrajte braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću (Jak 1,2)
MOLITVA U IME ISUSOVO
U ime Isusovo uzimam vlast i vežem sve sile i snage u zraku, na zemlji, u vodi, u podzemlju, na onom svijetu, u prirodi i u vatri…
Ti si Gospodin nad svim svemirom, dajem ti slavu u ime tvoga stvorenja. U tvoje ime vežem sve demonske sile koje su došle protiv nas i naših obitelji i stavljam sve nas pod zaštitu tvoje dragocjene krvi koja je prolivena za nas na križu.
Marijo, naša Majko, tražimo tvoju zaštitu i zagovor s Presvetim Srcem Isusovim za sve naše obitelji. Zaogrni nas svojim plaštem ljubavi da se prestraši neprijatelj.
Sveti Mihovile, i naš anđele čuvaru, dođite i branite nas i naše obitelji u borbi protiv svega zla što obilazi svijetom.
U ime Isusovo, zapovijedam svim silama i snagama zla da odstupe istog časa od nas, od naših domova i naše zemlje. A mi ti zahvaljujemo, Gospodine Isuse, jer si vjeran Bog i osjećaš s nama.
Amen!
[1] Monogram ( grč. Monogrammos
Ime nekog čovjeka ili kratka formula napisana tako da su sva slova među sobom povezana u jedinstven znak, bez logičnog poretka, tako da više slova koristi istu crtu. Neka su slova manja , druga veća neka su napisana ispravno , neka naopako , neka su jedva prepoznatljiva. Za temelj monograma obično se uzima slovo iz imena koje ima najviše vertikalnih linija :
M, T, H itd. Monogrami se vrlo rado koriste u srednjem vijeku , a nalazimo ih uklesane ili urezane u drvu. Kasnije prelaze i u rukopise , gdje se zadržavaju sve do kasnog srednjeg vijeka. Monogrami u kamenu i štukaturama česti su i u doba renesanse i baroka.