Prvi kršćanski mučenik – sveti Stjepan Sveti Stjepan prvi je kršćanski mučenik koji je okrutno nasmrt kamenovan u Jeruzalemu zbog svojih uvjerenja.
Prvi mučenik u povijesti Kršćanstva zapravo je bio učeni Židov, te jedan od sedmorice prvih đakona. Nakon svoga zaređenja, Stjepan je preuzeo kontrolu nad davanjem milodara starijim udovicama u njegovoj zajednici.
Kada je počeo sa propovijedanjem, često je znao kritizirati pojedine aspekte židovskog Mojsijeva zakona.
Nakon što je jednom prilikom iznio nekoliko naročito neprijateljskih tvrdnji po Židove, slušatelji su se jako uvrijedili. Stjepan ih je optužio da se opiru istinskom duhu te da su odgovorni za Isusovu smrt.
Židovske starješine, razljućene Stjepanovim riječima, ali i njegovom ugledu u narodu najprije uhitili i doveli pred svoje Veliko vijeće. Optuživali su ga da je govorio bogohulne riječi protiv Mojsija i Boga.
Stjepan se brani, no to je vijećnike još više razljutilo te zajedno sa svjetinom, odvode ovog sveca izvan grada te ga pogubljuju kamenovanjem uz pristanak rimskog Židova Savla.
Savao, veliki kršćanski progonitelj kasnije se obraća te postaje Pavao, veliki kršćanski vođa.
Podaci o radu i mučeništvu svetog Stjepana nalaze se u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska.
Mi ćemo iznijeti samo onaj dio vezan za mučeništvo.
„(Dj 6,8)…8Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. 9Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, 10ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.
11Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: “Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.” 12Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. 13Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: “Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. 14Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije’.” 15A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu kao u anđela.
… Veliki svećenik upita: “Je li to tako?” 2Stjepan odgovori: (Dj. 7,1)… 30“Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 34Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!”
35“Toga Mojsija – kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? – toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. 36On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. 37To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. 38To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda. 39Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, nego ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat 40rekavši Aronu: ‘Napravi nam bogove koji će ići pred nama! Ta ne znamo što se dogodi s tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.’ 41Tele načiniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih…
… 44“Oci naši imahu u pustinji Šator svjedočanstva kako odredi Onaj koji reče Mojsiju da se on načini po praliku koji je vidio. 45Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida, 46koji je našao milost pred Bogom te molio da nađe boravište Bogu Jakovljevu. 47Istom Salomon izgradi mu Dom. 48Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok:
49Nebesa su moje prijestolje,
a zemlja podnožje nogama.
Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin,
i gdje da bude mjesto mog počinka?
50Nije li ruka moja načinila sve to? 51Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju,vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! 52Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, 53vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali.”
54Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. 55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.” 57Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj!” 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Kada to reče, usnu.
Dj 8.
Savao je pristao da se Stjepan smakne.