Svjetlost svete Lucije 13.prosinac je po katoličkom kalendaru spomendan svete Lucije, mlade sicilijanske mučenice koja je 303. god. u vremenu kršćanskog progonitelja cara Dioklecijana položila život za svoju vjeru. U njezin spomen i danas se po čitavom kršćanskom svijetu njeguju razni običaji koji simboliziraju rađanje novog života, svijetlo. Najpoznatiji je običaj, na njezin datum, posijati na nekoliko tanjurića pšenice koja će u 12 dana do Božića izroditi jarko zelenim vlatima. Tradicija nalaže da se u tih dvanaest predbožićnih dana zapisuje kakvo je bilo vrijeme. Pučka predaja kaže da će u sljedećoj godini u pojedinom mjesecu biti takvo vrijeme kakvo je bilo odgovarajući dan od sv. Lucije do Božića.
Inače, Lucija je bila pobožna mlada Sicilijanka koja je vrlo rano izgubila oca. Iako odmalena ispunjena Duhom, Lucija je skrivala svoju vjeru i zavjet djevičanstva jer je živjela u teškom vremenu za kršćane, u vremenu cara Dioklecijana. Njezina majka Eutihiha bila je dobra žena ali i bogata plemkinja iz Sirakuze koja je poštujući tradiciju zaručila svoju maloljetnu kćer za lokalnog mladića. Zbog majčinog poteza, Lucija je priznala svoju vjeru i pozvala svoju majku da joj se pridruži u hodočašću na grob svete Agate. Nakon molitve na svetičinom grobu, Eutihija je ozdravljena od hemoragije od koje je bolovala. Zahvalna i napokon osvjedočena u Lucijinu vjeru, majka ju je oslobodila neželjenih zaruka. Ali mladić kojemu je buduća svetica bila „namijenjena“ se razbjesnio te je prijavio Luciju vlastima koje su je odmah uhitile.
Car je osudio Luciju na odlazak u bordel, no predaja kaže da se mlada Sicilijanka ukipila kada su došli po nju. Duh sveti učinio ju je toliko čvrstom da je nitko nije mogao podignuti sa mjesta na kojemu je stajala. Njezini progonitelji nisu je mogli ni podići da je odnesu na lomaču da je spale. Umjesto toga, tvrdi se, iskopali su joj oči i bacili ih na pliticu. No Lucija ih je, sva u svojoj pobožnoj mirnoći, uzela i vratila u svoje očne duplje.
Lucijin vid se odmah čudesno povratio.
Razljućeni što ovu mladu sveticu nijednom od okrutnih mjera nisu mogli uvjeriti da odbaci svoju vjeru i zavjet djevičanstva, vojnici su joj odrubili glavu.
Prije toga, tvrdi se da je uspjela primiti Euharistiju, te je imala viđenje skore smrti cara Dioklecijana i prestanak progona kršćana. Njezino predviđanje uskoro se obistinilo.
Sveta Lucija štuje se još od petog stoljeća, a najčešće se povezuje sa svjetlošću, dijelom zbog čudesne priče o njezinim očima, a dijelom zbog značenja njezinog imena ( lux na latinskom svjetlo).
Sveta Lucija bila je mlada djevojka koja je već u ranoj dobi pošla za istinskom svjetlošću za koju je spremno položila život te time zlatnim slovima upisala svoje ime u retke svetosti.